somethingspecial

prilično sam šokirana i neugodno iznenađenja s onim što se događa na Rabu.sa samoubojstvima dvije djevojčice koje nisu niti u srednjoj školi. nagađaju se razlozi tog užasnog čina pa se dodaje i konzumiranje droga itd..iskreno smatram da droga ne mora biti jedini uzrok nekog čina kao samoozljeđivanje ili samoubojstvo. postoje stabilniji i labilniji ljudi. oni stabilniji ili hrabriji se suočavaju s svim zaprekama i samo uzimaju od života ono najbolje i pamte samo sretne dane, dok oni labilniji se često nađu nadomak nekog savršenog svijeta u kojem nema boli nesreće, neuzvraćene ljubavi a taj svijet nije ovdje. oni misle da nisu spremni za suočavnje, boje se.. svi mi možemo pokleknuti nad nečim čega se bojimo i htjeti odustati..iz mojih postova često ste mogli pročitati da sam i ja bila na rubu ali opet to je više bilo ono..ne tako opasno..mislim ipak sam hrabrija .. samoubojstvo je jedan čin kojeg Crkva ne prihvaća, smatram osobno da samoubojstvo može učiniti osoba koja je toliko hrabra da digne ruku na sebe ali opet nije hrabra da se suoči sa svijetom oko sebe. svi mi možemo pronaći način ili razlog da presudimo sami sebi.kao biti će bolje ako nas nema.. o samoubojstvu se može diskutirati ili raspravljati na sve načine ali mene jako pogađa što te dvije cure djevojčice od 14 godina.. kad sam ja imala 14 godina stvarno nisam nikad pomišljala nešto tome sličnom. jednostavno imala sam sretno djetinjstvo i normalnu obitelj i ekipu( imam je još i sada:)). ali mnoge djevojčice nemaju sretno djetinjstvo i nažalost odrastaju prebrzo.kažu ove dvije djevojčice sa Raba bile su dobre bez ikakvih problema..naizgled svi mi možemo stavit lažni osmijeh na lice ali nitko neće moći znati što je u nama. dok ne puknemo... a tada je kasno..nemojte se predavati alooo nitko nije vrijedan toga da se ubijete..nemojte biti tako sebični i nanositi bol obitelji i vašim prijateljima.držte se..

Dobro je di spomenula ovu temu...nimalu ugodnu...ali,o kojoj se mora govoriti a ne šutjeti...i ja sam imala kriza/a tko ih nema/...zato pogledajmo oko sebe...možda netko baš traži Našu pomoć...Kiss:)))

ei...meni je to užas...jer smatram da za sve postoji rješenje... kiss :)

hm...tko zna što je njima bilo u glavi,recimo u tim godinama....malo poslje....ja sam se razbolila od manične depresije,bolje da ti nepišem šta sam radila i kako se osjećala a da nitko to nije primjetio...čak ni dečko,ni najbolja prijateljica,nijedan učitelj,ni odgajatelj(bila sam u učeničkom domu) ni roditelji s kojima sam bila svaki dan u kontaktu i svaki vikend skoro od 0-24,ni brat....baš nitko....naučiš to dobro skrivati....a okolina nezna da si na rubu i samo te pritišće,vjerovatno zbog toga ima toliko samoubojica....nažalost...danas bolovanje od teške depresije je kao prehlada često...a nitko je ozbiljno neshvaća....ja sam imala tu sreću da sam se mogla(uspjela) obratit roditeljima koji su mi odmah uz svoju pomoć potražili najbolju strućnu pomoć....a da nisam....pitanje je da li bi pisala sad ovoliki komentar! Pozdrav

je, svatko ima svoje krize, neki u ranijim godinama, netko u kasnijim, tkao da ne ovisi o godinama i može se dogoditi i ljudima kojima ništ ane fali u životu - samo zato što se iznutra osjećaju prazno. pa ipak živimo u društvu alienacije i ne gledamo baš oko sebe. valjda će se to promijeniti... kiss :)))

Svi bi sada voljeli znati zašto i kako. Najviše zato da se ne dogodi ponovo. Samo, postoji li recept? Može li se reći - treba puno razgovarati? Jer koliko je to dovoljno ili previše ili premalo razgovora? Ja mislim da znam sve o svojoj djeci, a opet, možda griješim? Možda mi nešto skrivaju? Ja isto za sebe smatram da sam imala sretno djetinjstvo i divnu mladost, a opet, sjećam se koliko sam se znala iživljavati razmišljajući o samoubojstvu, o tome kako će svi biti tužni na mome pogrebu i to baš u toj dobi u kojoj su te dvije djevojčice, koje su vrlo vjerojatno izgledale već kao djevojke jer cure u toj dobi izgledaju puno zrelije nego što u svojim glavama jesu. I sad si mislim, da sam tada imala hrabrosti to nekome reći pa da sam imala "sreću" da naiđem na nekoga tko misli isto tako, možda bismo u društvu bili hrabriji i to učinili, a da nitko nikada ne bi shvatio zašto. Jer sad, kad gledam unazad, znam da sam imala divnu obitelj i da nisam imala razloga za to. I to je zapravo strašno. Možda se njima to nikada ne bi dogodilo da se nisu upoznale. I jednog bi dana pričale o svojem sretnom djetinjstvu. A što je hrabrije, živjeti ili ubiti se, to je jako teško reći. Zapravo ovisi o tome čega imamo osjećaj da se odričemo.

hmmm, ja ih osuđujem, jer sam bila jedno od sjebane djece kojima je padalo napamet rizat se u osmom i prvom srednje, a malo i na početku drugog. Padalo mi je napamet svašta, a sad imam jebene ožiljke, više psihičke, one fizičke jako dobro slrivam. Ne žalim te kuje, jer su sve to kukavice. Osuđujući tako sebe nekoć davno u svojoj petnaestoj. Sve su to kuje kukavice...

samoubojstvo je definivno najkukavčniji bijeg od problema....a da sebi to napravim to bi možda moglo jedino kada bi ostala bez ičega....bez ikoga...sama...a možda ni tada...nebi imala snage....to je tak....grozno.... moraš sam sebe mrziti.... ma kakvo samoubojstvo....takvi ljudi što rade su kukavice ili su toliko očajni i razočarani da ne vide budućnost..da život nema smisla...pa svima nam je ponekad teško...kao što si rekla...ne treba gubiti nadu...pozz

procitah i ne znam sta da kazem... samoubistvo kao sto kaze tricia kukavicki cin... sve u zivotu moze da se resi, da se ispravi...

Nema te dugo, a onda iznenada uletiš sa ovom teškom temom. Ah moja Žeki, ja ti to nisam imala snage pratiti po medijima. Teško je to komentirati. Nikada nećemo saznati što li se krilo u njihovim glavama. Mene sada zabrinjava utjecaj samoga čina na ostale u toj sredini koja je mala i zatvorena. Strašno mi je razmišljati o tome. Mislim da je otuđenje veliki problem. Nikada nisam bila u takvim fazama, a bilo mi je teško masu puta. Izvlačila sam se sama, a i danas to činim, navikla sam. Previše volim život. Oduzeti si život je najlakše rješenje, no ne i najbolje. A tada je već kasno. Imaš pusu i veliki pozdrav

strasne su to stvari...ne bih ni da komentiram...pozdrav

Ne mogu više gledat takve stvari,to su djeca...što je njima bilo na pameti-ne znam. :( Svijet je u k**** (s oproštenjem na izrazu). I nije samo to što se na Rabu dogodilo...sve je više toga. Općenito,sve je više gladi,siromaštva,ubojstava,silovanja,NEPRAVDE...i ostalih "pokora"... sve me to rastužuje...zato ne gledam ništa,ne pratim ništa,jer se samo nasekiram i rasplačem. Nije čovjeku svejedno. Pozdrav.

Pozdrav!Da doista strasan dogadjaj,nije mi jasno zbog cega su to ucinile?Bile su jos mladi pupoljak koji se trebao pretvoriti u prekrasan cvijet,a pogledaj sto se dogodi...tragedija....zasto danasnja mladez gleda sve tako crno....nista cudno kad mediji prikazuju smece na tv,internetom vidimo samoubilacke napade po skolama,centrima i sl.Nasilje je sve vece a u tim godinama osobito puberteta ne razmisljaju o nicemu i sto vide misle da je to ispravno....a i danasnji tempo zivota je pun depresije pa se cudimo tako necemu....skola je postala preteska ono sto sam ja u 6 razredu ucila danas to je u 4 i ko ne bi puko stalnim pritiscima.....no kad se opet sagleda pa to nije razlog oduzimanja zivota osobito ne tako mladog zivota....zao mi je njihovih obitelji no ne shvacam da oni nisu na svojoj dijeci uocili promijene ipak oni bi ih najbolje trebalo poznavati....jako tuzno i ne daj Bog da se taka tragetija opet ponovi u necijoj tuđoj obitelji....pozdrav....

samo da te pozdravim....

samo da te pozdravim....

Divim se tom prijateljstvu,zamisli,dvije osobe su uspjele sklopit takav dogovor! Ja se sa svojima nemogu dogovorit ni kamo da izađemo navečer-ja hoču u taj i taj kafić,ona hoće u disko....i jebiga...

...otvoriš www.mojblog.hr ,gore ti piše-objavi post, klikni na to ,nešto pametno napišeš i dolje klikneš:objavi. Moraš i naslov napisat...............Ili otvori -panel,pa vidi dalje......

mene je ova prica o djevojcicama s raba isto danima navodila na razmisljanje... ima ovdje u postu skroz dobrih poanti, mada, ne znam, ne mislim na to da takve stvari treba gledati crno ili bijelo, svi mi negdje leveliramo oko nijansi sive i onda milijun stvari pretegne... sto je u ovom slucaju presudilo vjerojatno nitko od nas ne moze znati, mozda nazalost nitko nikad ni nece... no iako samoubojstvo gledano sa percepcijom zdravog covjeka jest kukavicluk, ne mogu se sloziti da po tome treba ocijeniti covjeka koji to ucini ili pokusa uciniti... jer dogodi se ponekad da stabilna osoba izgubi level i shvacanje svjeta oko sebe, shvacanje sebe... netko tko nije iskusio nista slicno ni ne moze to shvatiti... ni ne treba. ali treba biti svjestan da to negdje lezi u svima nama. nazalost.

Hey!Thanks na posjeti...kad slijedi tvoj novi post....kiss....

Helo. Prvo se trebaš ponovno ulogirati u MojBlog...s imenom i lozinkom...i onda možeš ući u sve opcije.Otvoriti će ti se naslovnica. Ako nije stvar u tome odi na Programerov blog, fist.mojblog.hr i postavi mu sva pitanja koja te interesiraju. Nadam se da ćeš uspijeti. Čitamo se brzo.Kiss:)))

Jel ti još uvjek nemožeš pisat postove ?

Sretan ti i blagoslovljen božić......

Sretan i blagoslovljen Božić....da ti se sve želje ispune želi ti Tina....pusa!

Sretna ti Nova te puno zdravlja,sreće,ljubavi i uspjeha u 2008. godini želi ti od srca Tina!

Nemoj se bojat mene tko sam ti ja ? samo jedna nova curica ili neka nova granica? Koliko ćeš izdržati da se ne upustiš u nove podvige? Znam nije ti lako, teško je potrošiti ljubav i opet se nadati istome. Znam razočarenje je veliko. Možda ga vratiš jednog dana možda i ne.

Ne ipak ,ne vjerujem .previše toga si uložila u neke nove  pothvate a opet gubiš. Uložila si sve a izgubila si još više. Al ne predaj se! Nikada! Ostani svoj. Pusti melankoniji da napusti tvoj svijet otvori vrata sreći. Hej pa ne daj se. Izdržali smo veće bure i oluje znam i nije bilo nikad teže ali uvijek može biti . ne predaji se. Nitko nije vrijedan tvoga plača. Stavi osmijeh na lice nek pobijedi sve tužne riječi. Dopusti prelijepim riječima da dopru do tebe. Ma daj zaboravi sve ono što te tišti.

Teško ili bolje rečeno nikako. Kako napustiti svijet koji se zbiva meni, kako dopustiti sreći da prodre u mene kad sam nesretna, kako samu sebe razuvjeriti da postoje lijepi trenuci kad ih nemam. Trenutno sam jako realna. Objektivnost mi je ovih dana jača strana. Opet sam razočarana. Dopustila sam da me povrijede opet.

 Zašto? Zašto daješ drugima da upravljaju tvojim emocijama? Zašto dopuštaš nepoznatim ljudima da te unište? Zašto se opet vraćaš i plačeš sama ?

Ne mogu. Ne želim priznati .držim se još čvrsto mada se raspadam. Čvrsta sam.da jesam .ha ha. Koja ironija. Sarkazam. Ma svejedno!

Ma hej ne daj se! Ne daj da te slome ti si jača od svega, svih patnji svih boli, svih nesreća , svih bira i oluja ma i svih nedaća.

Ma da..lako je reći,dati savjet, opriopćiti, objasniti, napisati,šapnuti,poviknuti. Evo ti moj život pa ga ti živi.

Pa ja ga i živim! Zato jer sam ja ti,a ti si ja- zajedno činimo cjelinu. Zajedno činimo osobu u potpunosti. Ne dam da te slome. Nikada. Nitko.

dobro jutro ti želim, ne daj se... kiss :))

ei...naslov je baš kjul...hehe :)

o koliko nam dobro dođu ti razgovori sa sobom...oči u oči...Kiss:)))

i ne daj da te slome!!budi jaka,znam da možeš!:))

Možeš ti to! :)

svi znamo da mozmo, ali u nekim trenuccima to nam znanje bas i ne pomaze... onda zaboravi da nije nitko vrijedan tvog placa i dopusti da ti suze isperu dusu... jer ti si toga vrijedna... a onda opet budi jaka i bori se da te ne slome. jer nisu nas slomili dok god - osjecamo :))))

nije to realnost...nego trenutna razočaranost...bit će bolje...pozz

mozda da glasas za mlade?

Nedaj se .... nisi sama....pozzzzz

Dobro je to kad se napokon sama sa sobom složiš. Bed nastaje kad se sama sa sobom nikako ne možeš slažiti. Pozdravlja Te puno Tvoj NoMedij

kak si ovo napislala...nemam riječi...ostani svoja...

ovo je trenutak male slabosti.nije sve tako sivo pozdrav od vaše žeky

moraš bit jaka,razmišljaj kao terminator...brat ti je cool tip!

samo nemoj da male slabosti postanu ceste...pozdrav

Život je treptaj i drhtaj i ništa drugo! Nemaš vremena za sarkazam, nemaš vremena za ironiju... Sada je tvoje vrijeme, pokloni a sebi. Mislim na tebe, željela bih da smo sve 4 opet na okupu ko prava ekipa... "Na kantunu" komentirajući kako nas konobar sluša i vareći svemu. Ali... nismo... jer ja nemam para za vratit se, jer je Ruže u Italiji, jer nismo u srednjoj... jer smo sada kao odrasle.... u trptaju... u drhtaju sve se promijenilo, a nitko nas nije ni pitao. ALi pitaju te želiš li biti sretna sada, i smiješ reći da, stoga, reci... to ti je dopušteno. :D

BFP, kako je ovo lijepo napisano! :)

samo da te još jednom pozdravimm..

...ej draga... u ovo malo vremena što se poznajemo,uspjela si mi prirast srcu :) svi imamo svoje slabe trenutke...svi jednom otkrijemo svoje slabosti... nažalost,mi žene uvijek iznova griješimo...često se zanesemo,stvorimo sebi iluziju,viziju nekoga u glavi...i dopustimo nekom potpuno nebitnom i malenom stvorenju da uzdrma naš svijet i zgazi naše samopouzdanje... moraš postat svjesna svojih vrlina...divna si cura...pametna,duhovita,zgodna... shvaati to više :) ...i što god ti rekla...snažna si cura...i znaš se nosit sa svim... veeeliki pozdrav od tvoje kolegice :*

Draga, ne mogu ti ostavit komentar na Spacesima u Windows, pa ti kažem, kako možeš stavljat one slike s KAtalinka na kojima izgledam debelo, grr, bila sam u bolnici pa onda doma 2 tjedna i samo jela, ne... ali, nema veze opraštam ti. Još jedan big big news, vraćam se.... Čak me mama pitala... Rekla je (pametna žena): "Zar je pogrješno priznat poraz?"

sto ne ubije ojaca covjeka:)

Nemam razlog za to. Nije mi ništa napravila, ne mrzim je...bojim se. bojim je se. Priznajem. Svaki put kad je vidim osjećam se kao da sam neka obična cura a ona kao da je Angelina Jolie? Zašto nam neke cure jednostavno tjeraju neki skriveni strah u kosti? Amo je nazvati Anja- Anja je visoka, mršava, tanašna , ima lijepu smeđu kosu, lijepe smeđe oči. Anji sve lijepo stoji iako nema puno odjeće ona i kad obuče uvijek isto dobro izgleda. Onda se Anja pojavi u nekoj minici i  svima oduzme dah. Meni mojim prijama drugim ženama Anja je bezvezna. Ne volimo/ne vole je druge žene. Zašto? Zato što svaki put kraj nje osjećam se bezveze iako izgledam ok, ali koliko god se trudila izgledati dobro i tako se osjećam dođe Anja i eto.. zašto postoje te žene koje jednostavno nam tjeraju neku vrstu ljubomore, iako je Anja kuč..a koja sve muške mota oko malog prsta i nema puno prijateljica jer sve voli ogovarat i tračat i voli biti u centru svega.. Moja malenkost- visoka kao Shorty(168) he he , kilogrami 57( nasuprot njenih 50 na visini 175), bokovi i grudi veći(nekima izgledam kao prototip prave žene dok sebi kao žena koja je rodila troje djece al dobro), kosa srednje dužine, crne oči, bolje izgledam od nje.hm to govorim dok je ne vidim . ali ima nešto u moju korist-ja upisah faks tj.upadnem na oba faksa-ona nije upala na faks, ja imam prekrasne prijatelje i najbolje frendice, a ona nema.... Na kraju ljepota prolazi a sve ono drugo ostaje. Možda jednostavno postoje žene duge crne ravne kose koje su obične i savršene, a možda postoje one koje se ne boje govoriti o politici, seksu i ostalim drugim temama , one koje nekad psuju (ne previše)...da postojim, postojite i ponosna sam na svoju skupinu žena-koje se ne daju ukrotiti-  .znate ono nikad niste zadovoljni sa sobom jer susretnete osobu koja se čini kao da ima sve al kad maknete vanjski omot te određene osobe dobijete neku sigurnost jer spoznate da nitko nije savršen i da sebe treba prihvatiti.“.baš to što jesam“ i kad sebe prihvatite onda više ne budete ljubomorni na nikoga jer se ne isplati... jer na kraju nikad ne znate je li postoji osoba koja je ljubomorna na vas zato što eto jedna cura dođe mi i kaže da je ljubomorna na mene , ne znate hoćete li uspjeti shvatiti bit ovog mog posta, ma u kratkim crtama nemojte biti ljubomorni na druge jer ne znate što se uopće skriva u toj osobi....mojim prijama R, L i M

Ja moram reći da s 57 kg na 168 cm nikako ne možeš biti debela. Ako je u pitanju uspjeh kod dečki, sigurno ga imaš više od te Anje. Druga je stvar što se možda oko tebe neće motati netko tko želi samo prolaznu avanturu, takvi ti ni ne trebaju. A te Anje mi stvarno dođe žao, njoj bi dobro u životu došla neka pomoć. I zato sam na kraju zadovoljna zaključkom. :)

Bravo....budi ponosna na sebe i boli te K za druge....glavno da se ti super osjećaš...kiss

samo ti budi i ostani SVOJA...imaš dušu...Kiss:)))

Namjestiš mi Anju!? Ma slušaj,ja kao muškarčina ti kažem da to, ako je mala super zgodna uopće ne znači da je i privlačna!

@žeky, pa meni se te tvoje kile isto nekako čine u redu, a na visinu 175 cm, savršeno bi odgovaralo oko 62! Ova Anja je čista anoreksija! Ne razumijem koji to dečki vole. Da vanjska ljepota je prolazna, no zato moramo izgraditi onu unutarnju da bi zauvijek ostale divne. Ti vidim to već i radiš. Moj veliki pozdrav!

"anja" nije zaslužila ovaj post... samo toliko. veliku pusu ti šaljem :)))

Vidiš...meni se prije često događalo isto što i tebi. Viđao sam ljude (dečke u mom slučaju) što su zgodniji ,veći i jači od mene...imao sam uvijek nekako više poštovanja prema njima nego prema samome sebi...nakon nekog vremena mi je došlo u glavu kako ne moram imati toliko poštovanja prema njima (osim ako to stvarno ne zaslužuju) nego da moram početi sebe više cijeniti...naposljetku skužih kak sam ja vjerojatno bolja osoba od njih iako nisam tak zgodan,visok i jak :)

kak smo ljubomorni,lol,sam to,ajde navrati malo kod mene,lol,imam novi post!!!

dobar post!ljubomora je gadna stvar i sve nas bar malčice uhvati.pozdrav:))

mala doza pozitivne ljubomore zdrava je,jedan od osjecaja koji nas i cini onim sto jesmo....ljudima:) po meni je seksipil zasebna jedinka i svako bice ga ima,fiziologija ga pokrece,ali ne 60-90-60 ili kako vec,nego nesto u njegovom/njezinom hodu,glasu,stavu.....nesto po cemu je posebniji od drugih:):):)

s tom tvojom visinom ne možeš biti predebela, a ovo je anoreksičarka hehe...pa i ja sam tak kao ti s kilama i visinom...a šta da ti kažem...to su cure koje čine njihova vanjština ništa više...svatko je poseban na svoj način...

uvijek je netko nekome lijep.. može biti prezgodna ali kada otvori usta i ako ništa pametno ne izađe i ono što je lijepo kratko traje i sve pada u vodu.. glavno je biti svoj, imati svoje ja, držati do sebe.. sve drugo dolazi samo po sebi..

ta ljubomora je valjda normalna stvar, iako imamo milijun razloga kojih smo svjesni a tvrde da je u nasoj kozi bolje, isto nas kojiput to zeleno cudoviste gricne. ne znam jel tjesi da ono sto se nama na tim anjama svidja ne znaci da je i ostalima to privlacno... mene bas i ne, al eto... trabunjam, kad bne mogu spavat :-$

Ljubomora. Rekao bih da je to bolest kroz koju se nikad ne stječe imunitet. Nitko nije imun. Samo se razlikujemo u snazi simptoma. Da je nema, ne bi bilo jedne Shakespeareove tragedije. A to ne bi bilo lijepo. Pozdravlja Te puno Tvoj NoMedij

pozdrav od vaše žeky.hvala:)

Znate ono da nevolja nikad ne dolazi sama.. eh da ja sam čisti slučaj za to..nitko na svitu nema samo jedan problem, svi ih imaju sto.zato što jedan problem vuče još jednog pa još jednoga... e sad možete se prepustit problemima i dopustiti da problemi upravljaju vama, a i  možete vi upravljati njima.. ako se odlučite za prvi slučaj što će se dogoditi; ono što se sad meni događa, živcirat ćete se , bolit će vas želudac , vraćat ćete se u prošlost, stavljat ćete fake osmijeh na lice, teć će vam krv iz nosa jer ste stalno pod stresom..itd..da upravo ono što se meni događa..stalno ćete razmišljati o tome, a vrijeme prolazi i neće nikoga kamoli jednog čovjeka posebno čekati. Ali eto ima jedna dobra strana svega toga, a to će biti ako se osvijestite i kažete sami sebi da nećete dopustiti da problemi utječu na vašu psihu i zdravlje.. ako to shvatite već ste u jednom plusu, učinili ste dobru stvar za vaše zdravlje i za vaš mozakJ . druga opcija je hvala Bogu puno pametnija i i pohvalnija.  Odmah upravljate problemima i rješit ih odmah.

Nijedan problem nije nerješiv i to me tješi. Sve se može rješiti samo ako imate pozitivnu i jaku volju za ustrajanjem. Sve ostalo će biti dobro. Kako pronaći tu volju? Pa sad to je malo teže pitanje jer svatko od nas ima nešto posebno što ga razveseli, nekome je dovoljno samo upaliti najdražu pjesmu, a nekome je potrebna ljubav. Što je meni dovoljno? Hm..malo više tih sitnica ali i pomaže izlazak sa ferndicom koju nisam vidjela dugo jer živi u drugom gradu. Pomažu lisavjeti? Meni da! Vama ne znam ali bi bolje da poslušate neke savjete jer od njih sto jedan će biti pametan. Slušam savjete jer sam još u fazi odrastanja i ti problemi što se meni čine nerješivim jesu rješivi samo mi treba starija osoba pomoći u tome, dati savjet. Što ako imate probleme u svojoj vlastitoj glavi,mozgu,psihi (kako god hoćete) ? eh tu baš i neki savjeti ne pomažu, a ti problemi su najteži. Zašto? Zato što ih morate rješiti sami sa sobom..eto ja sam neke probleme sama sebi priznali, a najveći od njih je strah. Strah od nepoznatog strah od budućnosti strah od bolesti, strah od odrastanja, strah od neuspjeha. Plašim se i kad pomislim na to. Taj strah me paralizira, zato kad sam u strahu ja se zatvorim u sebe i on me izjeda iznutra. A znate što bih trebala napraviti? Trebala bih se uhvatiti u koštac sa njim i ne paničarit...a to mi je najtežee..ah da..radim na tome..držite mi fige da mi više ne teče krv i ne padam u nesvijest..i da kažem NO PROBLEM pusa svima

Ah, na jednom blogu sam pročitala da bi svaki dan trebalo napraviti nešto čega se bojimo. :) Jako je dobro razgovarati s ljudima, ne samo zato što bi ti mogli dati dobre savjete, nego zato što onda vidiš da ih ima još jako puno koje muče isti problemi. A strah od nepoznatog je prilično nezgodna stvar jer se s nepoznatim skoro pa neprestano susrećemo. Primjerice, ja sam svoju kćer htjela preseliti u drugu školu, a ona se jako toga bojala jer je mislila da neće biti prihvaćena u novoj sredini. Sad kad je vidjela kako je to dobro preživjela, više se ne boji nepoznata sredine i zna da će se uspjeti prilagoditi. :)

neki strahovi ce zauvijek biti prisutni,ali na one na koje mozemo utjecati,koji iskljucivo ovise o nama,nasem stavu i postupcima,treba nakon sto si priznamo cega se bojimo,razmisliti dobro o tome koji je uzrok,i najvaznije ne cekati "pravi" trenutak nego odmah krenuti u akciju,za otklanjanje nekih bit ce potrebni postepeni koraci,strpljenje i upornost...cvrsto vjerujem da za sve postoji pravi nacin,a ne pravo vrijeme,ono je jedino neuhvatljivo i neizvjesno....pozzz

"ispiranje mozga" je jako učinkovita metoda!Rusi su najbolji u tome.Poslje tog tretmana nit se čega bojiš,niti te opterečuju problemi!

jako lijepo si sve to napisala. možemo si samo sami pomoći, ostali ljudi su potrebni više kao podrška. držim ti fige ;))) kiss

i ja mislim da je ipak puno toga rješivo "komunikacijom" ali prvenstveno sa SOBOM...Držim fige.Kiss:)))

Ma ja ti ne vjerujem tim instant savjetima kojima nas zbunjuju razne Opre i Depre. Nisam siguran da je pravi put uvijek suočenje s uzrokom svojeg straha, jer to ne mora uvijek niti biti pravi uzrok straha (psihoanaliza bi o tome mogla reći znatno više i bolje od mene), a mene npr. nitko ne bi mogao natjerati da u ruke uzmem zmiju, koje se smrtno bojim. Toga nema. Ne postoji ni emisija ni knjiga ni osoba koja bi me na to pod ne znam kojim obrazloženjima i opravdanjima na takav postupak natjerao. Pa makar nikad i ne bio izlječen od te fobije. Ja sam živi dokaz da takve stvari - suočite se sa svojim strahom - ne funkcioniraju u svim slučajevima. Ja odbijam i pristupiti takvim eksperimentima. Tako da sve u startu propada. Pozdravlja Te puno Tvoj NoMedij

@žeky pa ti si ponovno ona stara! Probleme volim riješiti odmah, no ponekad je to nemoguće. Svi imamo strahove jer smo razumna bića i mislimo na posljedice, normalno. Strah od budućnosti prihvati kao izazov. Laka ti noć

@ NoMedij, imaš djelomično pravo, s nekim se strahovima može sasvim ugodno živjeti. Ali neke treba eliminirati i treba naći pravi način za to. Ne tvrdim da ga znam, ali dok čovjek traži, ima šanse da ga nađe. ;)

hm black narval-ispiranje mozga da zanimljivo ako poželim umrijeti to ću napravit; natuknica-vjerujem s nekim strahom da se može sa živjeti ali s nekima se treba suočiti,uzorita_trudim se biti ona stara:-), no medij mislim da opet neki savjeti pomognu(ne podrazumijevam opru itd),true-hvala ti,medeja-drž mi fige još,mysticgirl slažem se s tobom šta se tiče vremena i neizvjesnosti

Draga moja, ja sam ti dokaz, ali ono dokaz na dvadesetu da ti nevolja nikad ne dođe sama... Jesam li možda ja prijateljica iz drugog grada... Zagreba? he, he... Odrasti... Ne znam koliko to mogu, ne znam može li to itko. Mislim da se i odrasli pretvaraju, tj. nitko nije zreo, čar je u pretvaranju da si zaboravio razmišljati kao dijete. Uvijek vidimo infantilnu opciju, ali je nekako blokiramo, jer želimo biti normalni i znamo da ćem o "zrelošću" i koncentracijom na sebe i budućnost donijeti pametnu odluku. Tj. pogledaj moj život i ne znam, tu sigurno nećeš naći puno "zrelosti"... Problemi... A zajebani su... Riješiš kako znaš i umiješ uz pomoć prijatelja... :)

to je sve od previše razmišljanja.....treba se prepustit životu....srcu...i sve će sjest na svoje...vjeruj mi....iz iskustva

ma no sikiriki...uskoro ćeš biti ona stara!pusa:))

bitan je stav,i kako sve to dozivljavas...samo kazes sve je pod kontrolom,panici nema mjesta...pozdrav

HEJ...ne znam jel ti mogu dati pametan komentar na ovo...izgleda i mene isti problem muči...a to je problemi... drugi će te sigurno pametno savjetovati..

No problem! NoMedij

Vrijeme je da sebi dam novu priliku. Ne mogu te zaboraviti , volim te priznajem, ali vrijeme je da se krene dalje. Možda će nas opet život spojiti i ja neću patiti, al možda je ovo zadnje zbogom. Voljela sam te, ti mene nisi, nema veze možda u jesi, ali .... puno ovih ali mi smeta zato ti kažem zbogom. Bio si mi život, posvetila sam ti vrijeme , ti si ga odbio jednom rečenicom. Nema veze.idemo dalje. Život će me pripremiti na svašta. Možda ću se jednom osvrnuti za nekoliko godina i vezu s tobom smatrati samo kao dobru životnu školu. Znam da će i tada boljeti. Previše si mi značio da bih te olako zaboravila. Ali  previše mi znači i moja psiha i moja život da bih ga olako pustila. Ovo može i ne mora biti ljubavni post. Može jer se radi o čovjeku kojeg volim, a ne mora jer možda tu nikad nije postajala ljubav. Varala sam samu sebe da će stvari krenuti na bolje, mnogima nisam dala priliku da me usreće jer sam tebe tražila vječno. Svaki tvoj pokret, mig, trzaj tijela smatrala sam vrlo važnim. Velike planove sam kovala za nas. Ti nisi, nema veze. Opraštam ti sve. Neću se ljutit radi ičega. Jednog dana možda mi priđeš i u tvojem zagrljaju zaboravim sve što me ikad tištilo, zaboravim na vrijeme koje sam nesretno provela zbog tebe. A do tad, dajem priliku drugima da me usreće. Vrijeme je da ja malo budem sretnaJ

Krasno si napisala tvoje osjećaje...podsjeća me na jednu moju životnu istinu...i sada kada je daleko, daleko zaista sam shvatila je vrijeme učinilo svoje. Danas smo ostali dobri prijatelji. Bee happy.Kiss:)))

Joj, joj, joj, i te kako je vrijeme, i to krajnje! A vidjet ćeš već, kad upoznaš pravog čovjeka, koji zna poštivati, pitat ćeš se što si vidjela u ovome? Na dobro se lako naviknuti, samo si treba dati šansu. ;)

e ovo je ljepo,mogo sam plakati,ajde navrati kod mene malo!!!

kako poznato... žalosno... kako je tako je, the show must go on... :)))

eh....tako mi je poznata ta prica...i ja sam bila ostavljana,ali pomogli su mi saveti moje,jedne od,naj drugarice(imas ih kod mene ne blogu)!Shvatila sam samo da nijedan muskarac nije vredan moje tuge!!! Kreni dalje jer ne znas sta nosi dan a sta noc...zivot je jedan prozivi ga u veselju!!!poz

ei...poznato mi sve to...al ako ti čovjek previše znači jako je teško nači sreću u drugima...sretno ak ćeš to moć bez problema...al bitno je da si ti sretna...i da si shvatila da je tvoja sreća bitna...kiss.. :)

ne ynam sta da kazem,neka bude kako mora,vazno je da budes sretna...pozdrav

dobila si cipelu? Jebiga... Gledaj u sliku kao kad ti je dosadno,onak zuriš u prazno...pozdrav.

jep...ljepo si opisala kako se osjećaš!i imaš pravo!!daj si priliku za sreću i daj je drugima da uspiju prodrti do tvoga srca,iskreno se nadam da ćeš uspjeti!jer,nema ništa gere od uzaludnog čekanja za nekim prošlim danima ili ponavljanja nekih tužnih prošlih dana.pusa:))

SVAKA ČAST..samo kreni dalje.. ne isplati se stalno davati a ništa primati... to nije ljubav... samo nas izjeda.. i tonemo dublje .. lijepo si rekla ... otvori novi list ... i sretno... zaslužila si..

pozdrav dragi moji blogeri.hvala na komentarima krećem dalje s lijepom uspomenom na tu staru ljubav..ma premlada sam ja da bih se mučila s pokušajem stavranja ljubavi..pusa medeja,natuknica,crna orhideja,tija,ptica selica,true serendipity,lanna,šika,black narval,nekozaljubljen...

Sa muškarcima moraš računati na sve, znaš što sam ti napisala u svome prvome komentaru, ne možemo bez njih, no ponekad je potrebno staviti i gas masku da bi bila sa njima! Drži se, Žeky, možeš ti to!

ono zadnje što si napisala je ono pravo... daj priliku drugima da te usreće.... šta da ti kažem... samo glupava razočarenja... i kad naideš na pristojnog tipa... jbg- a.... neću dalje.... živčana sam...

STARE PRIĆE

Takve sam stvari slušao i u Jugoslaviji. U tadašnjoj se državi uvijek govorilo o Hrvatskoj, kao nekom tko želi čiste račune i to je tada tako i bilo. Čini mi se da se u međuvremenu u Hrvatsku preselio taj nekadašnji jugoslavenski nered i da se podržavaju neki procesi u ekonomiji koji se ne bi smjeli. To nije normalno, vrlo je bolesna ta socijalistička filozofija i taj se mentalitet vrlo sporo mijenja.

BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
BJELOVAR / CROATIA
095/814-82-90

Možda je ovo zadnji dah mog života. Poticaj da promijenim nešto, možda svijet ,možda sebe. Ali ipak mislim sebe jer svijet ne mogu tako lako promijeniti. Dva puta sam osjetila pad, pad među mnogobrojnim ljudima koji su se odjednom našli oko mene. Bilo mi je lijepo, taj osjećaj smirenog spavanja.morala sam se probuditi, očito mi nije suđeno da napustim ovaj svijet prije vremena. Strah me bilo, strah me i sad, strah me i patnje ovog mog tijela koje je pretrpjelo sve i svašta ovih mjeseci.stres, da stres..najlakše je reći jer se to podrazumijeva kao negativan nagon. Znam da je stres ali znam i da je nezadovoljstvo. Ovo nije život koji sam zamišljala. Ne nikako. Moji snovi su bili potpuno drugačiji. Kako da se vratim u realnost i shvatim „da ovo je to.moj život“. Ne mogu ili ne želim ili nisam sposobna. Dok ovo pišem hvata me panika jer znam da su mi se sva očekivanja raspršila. Moram prihvatiti ovu situaciju inače ću padati u nesvijest mnogo puta, a jedan od tih puta vjerojatno se neću htjeti probuditi. Šta da pronađem kako bi me potaklo da idem naprijed? Ne znam, uvijek sam imala neki san a sad kad ga nemam nemam se čemu nadati ni sanjati. Kako dalje bez snova? Kako dalje kad znaš da su to ionako snovi koji ne možeš ispuniti jer su samo snovi, a one koje možeš ispuniti su odavno nestali....uvijek sam se nečemu nadala ,nečim tješila i znam sad da je to to. Nema više.samo prazna crta ispred mene. Prazan prostor. Nema ničega.crno sve. Prazno. Željno nečega. Nema toga. Previše izgubljeno da bi bilo ispunjeno. Uvijek sam se oblikovala prema drugim razmišljanjima i sebe sam uvijek stavljala na zadnje mjesto jer sam mislila da oni bolje znaju od mene,sad kad shvaćam da sam se prevarila sve je nestalo. Nestala sam ja. Do kad ne znam, ali žarko se želim vratiti. Želim da mi ovo ne bude zadnji dah mog života.

vjerujem da se lose osjecas,i da ti je tesko,ma to je prividno,trenutno se tako osjecas,pusti,jutro je starije od veceri,sve ce to doci na svoje mjesto i sve ce biti ok,nemoj se predati...pozdrav

Nemoguće! Cijeli svijet je pred tobom! Može biti mukotrpan osjećaj kad shvatiš da je nešto išlo krivim putem. Nije prirodno da nikad ništa ne ide krivim putem. Ali ti si ti. Nitko te nije ukrao. Tu si. I vrlo si. I možeš. Stavi sebe lijepo na prvo mjesto jer tamo pripadaš. Neće biti izvedivo odmah. Korak po korak, ali uspjet ćeš! Proizvedi lijepo nekoliko Patronusa i pusti ih nek trče oko tebe. ;)

Nema čarobnog štapića koji će raspršiti ovakav suton. Možda je ipak potrebno da te proguta noć, kako bi dočekala jutro. Noć može biti i strašna, jezovita s noćnim morama, a može biti i opuštajuća sa dugo očekivanim snom, mirom i spokojem. No, što god da bilo, nakon kiše uvijek dolazi sunce, nakon tame, svjetlo. Pokušavam biti taktičan i uviđavan, ali ne znam. Ja sam uvijek direktan i otvoren. Želio bih ti pružiti ruku izbavljenja, ali ne znam jesam li ja taj kojeg trebaš. Ipak, učiniti ću to, a ti ćeš sama prepoznati da li je to ono što trebaš. Prije svega zbaci sa sebe plašt briga! Odmahni rukom i zaboravi u trenutku na sve što te tišti. Time što pridaješ pozornost zvijerima pakla, one postaju još veće i snažnije. Osloboditi ćeš ih se jedino tako da ih ignoriraš. Potpuno. Zaokupi svoju pozornost nečime što voliš. Mora postojati tako nešto. Bilo osoba, bilo predmet, pojava. Čini nešto što voliš. Spominješ svoje snove i vizije. Odlično. Znači da imaš želje. Osnaži ih. Osvijesti, vizualiziraj. Maštaj o tome što želiš. Ponašaj se kao da to već imaš ili radiš. Osjeti to. Želje se ostvaruju. No, nije dovoljno samo željeti. Osjećaji koje imaš kada nešto želiš su ti koji potiću energiju na njenu realizaciju. Energija će privući u tvoj život ljude, događaje, okolnosti koji će ti donijeti ono što želiš. Da se ne razočaraš prebrzo, kreni sa nečim manjim i sa večim mogučnostima za realizaciju. Uspjeh koji će ti se ostvariti bi te trebao potaknuti na slijedeći korak. Energija koju svojim mislima odašilješ ti donosi sve što želiš. Zapamti samo jedno, ovdje si da ostvariš svoj puni potencijal. I kada razmišljaš o nečemu koristi samo afirmativne misli. Ne razmišljaj u stilu:" Ne želim dobiti prehladu", jer ćeš ju dobiti. Razmišljaj:"Ja sam zdrava". Uvijek afirmativno i uvijek u sadašnjem vremenu kao da se to već događa. I ako u početku ide teško, ako misliš da lažeš samu sebe. Odmahni rukom na to. Nije uopće važno lažeš li sebi. Jer ono o čemu razmišljaš kad tad će se realizirati. Nigdje nije zapisano koliko je vremena potrebno za realizaciju. To ovisi samo o tebi i snazi tvojih osjećaja. Ako možeš ovo učiniti, onda si na krovu svijeta, u društvu onih koji znaju što je moć koju imaju u sebi. ;o)

znaš, svi u sebi imamo našu svjetlost, samo je moramo pronaći...ona može biti skrivena u nekoj maloj sitnici, maloj "bubici"...oslobodi je...prvi korak zagrli sebe samu/to je moj ritual/...Kiss:)))

samo razmišljenje o tome je dokaz da ti to nipošto nije posljednji dah... mnogi ne dođu čak ni do razmišljanja o tome, a kamoli poduzimanja nečega... iskoristi moć pozitivnog razmišljanja... i piši blog ;))) ajme, to je divan ispušni ventil... samo se voli... vjerujem da ti nisam ništa novo rekla što već sama ne znaš... ;)) pusa :))))

ja sam u jednom svom postu napisala da sanjari umiru kad snovi umru!ti još imaš san,želiš se vratiti,želiš da ovo nije kraj i zato te ja ljepo molim da se uhvatiš tog sna i nepuštaš ga.a kad ga ostvariš stići će ambicije,želje i sve veći snovi.neke ćeš uspjeti ostvariti,neke ne...to ti je život!drž mi se!:):)

U životu uvijek postoji ti crni dani kada ne znaš zbog čega sve to .. ali hvala Bogu koliko god se činili dugi brzo prođu..skupi snage okreni list i kreni.. kako ćeš hodati otvarati ćete si nova i nova vrata ... puno lijepoga te još čeka, a ružno šutni pod tepih .. pusa:)

neće ti ovo bit zadnji dah života, sad ti se čini sve crno...ali već sutra će sve biti ok...vjeruj u to....

Gledaj, Deelite je dao odličan komentar (fino prepisan iz neke knjige, no upotrebljiv). Ja sam shvatila da je spas, izgraditi svoj svijet i držati se svojih zamisli. Tko ne želi trčati uz tebe (ne može održati korak) ne treba ti. Ne budi tužna, kad tad uletjeti će ti netko nenadano, no moraš do tada izdržati u ovome ništavilu. I ne maštaj o onome što želiš, koliko to izgledalo nedostižno ti daj zadnju kap znoja i ostvaruj maštanja (zamisli da ostvariš samo maleni djelić mašte). Moram priznati, zatekla si me ovim postom. I ja sam u mentalnim previranjima ovih dana, no možda je to i dobro. Ponekad je potrebno pospremiti ormare, zar ne! I sada te molim budi natrag ona jaka stara Žeky. Pozdrav

cijenim to...šta studiraš točno?

Meni se čini da sam nonstop u nesvijesti, a da se budim samo u intervalima, kako bih dokazao da sam živ. Često puta se uhvatim kako slušam ljude, a zapravo mislim o knjigama. Ili da čitam knjigu, a mislim o ljudima. Najsretniji sam kada stvaram, ali to je opet podosta neodgovorno ponašanje, jer su drugi aspekti života neskladno zapostavljeni... Ukratko: heureka, razumijem te!

ei...osmijeh na lice...niš nije zadnje...bit će...al ne još...hehe... :)

podsjecas me na mene prije nekog vremena... vecina ljudi u nekom razdoblju dodje u situaciju kad skuzi da je dosta snova propalo, da nas je zivot odveo i tamo gdje nismo planirali i dok smo tamo putovali da smo izgubili dio sebe. i sad ne znamo sto smo ni kako i kuda dalje da se vratimo negdje gdje zelimo biti... carobni odgovor ne postoji kako to napraviti, al trebamo se podsjetiti da sta god bilo, uvijek je moguce iznova pronaci sto zelimo.. nade ce se vratiti, i opet ce se neke ostvariti a neke ne, ali vjeruj mi opet ces sanjati, nije ovo zadnji dah. treba valjda opet poceti od svih onih malih stvari koje nas na tren razvesele - salice lijepe crne kave ujutro, dobre pjesme na radiju, setnje u lijepo jesenje popodne koje definitivno nije danas i sl... cuvaj se i nadam se da ce ova faza uskoro proci :)))

Meni se ovo već pomalo čini kao PREdah... ;)

hvala svima na kometarima podrške :-)

Hrvatski feminizam je zbog rata pretrpio veliku štetu. Iako je bilo teško hrvatske feministkinje su u ratu pokazale veliku hrabrost očuvanja djelovanja prostora. Hrvatske femnistkinje ujedno poznate kao i međunarodno poznate autorice, kao Dubravka Ugrešić, Rada Iveković i Slavenka Drakulić,uglavnom danas žive izvan Hrvatske i sve su izgubile posao. U ovoj ružnoj aferi sramotnu su ulogu i odigrali neki zapadni intelektualci koje su već spomenute žene nazvali „vješticama“,. Ipak one su pronašle snagu da se suprostave tome i u vrijeme Domovinskog rata organizirale su po Hrvatskoj diskretnu i efikasnu pomoć silovanim ženama,a Centar za ženske studije u Zagrebu koji vodi istraživanje o točnom broju silovanih žena još uvijek nema potpune rezultate. Ratna situacija natjerala je hrvatske feministkinje da se mnogo više angažiraju oko žrtava rata, materijalne pomoći, terapije, omogućavanja preživljavanja, na SOS telefonima... u Hrvatskoj se istovremeno pojavljuje časopis feminstičke publikacije Kruh i ruže. Hrvatska najpoznatija organizacija za poboljšanje ženskih prava u Hrvatskoj jesu B.a.B.e.

-diljem svijeta više žena u dobi između 15 i 44 godine su ozlijeđene ili umru od posljedica nasilja nego od posljedica raka,malarije ili automobilskih nesreća

-tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini silovano je najmanje 25 000 žena i djevojaka

-u prvoj polovici ove godine policija je intervinirala u 7500 slučajeva nasilja u obitelji, u gotovo trećini slučajeva suprug se nasilnički ponašao prema supruzi, u petini otac prema kćeri

-žene su vlasnice 3% svjetskog blaga

-svakih 15 minuta u Hrvatskoj pretučena je jedna žena

-svako treće ubojstvo posljedica je obiteljskog nasilja

I što nakon ovoga svega reći nego ANA MAGAŠ ova mlada feministica je uz tebe,mada nikakvo ubojstvo neću opravdati, ubojstvo iz samoobrane OPRAVDAVAM 100%. Sjetila sam se nje čitajući zastrašujuće podatke u svom maturalnom radu, u knjizi od Rujane Jeger, na netu, slušajući i čitajuću u medijima,a najstrašnija je bila upravo presuda za Anu Magaš.. jel kad vas netko davi za vrat normalna je stvar da ćete ...SE OBRANITI,,,pozdrav

Apsolutno! Na ovim poljima nikad dovoljno napravljenog posla. :)

Feminizam u Hrvatskoj je unatoč sve halabuke još u svojoj protofazi. Ima ga, ali nije kvalitetan. Umjesto alturizma, nalazimo premnogo karijerizma. Pa i ona Sarnavka je tiša otkad je upala u saborski odbor za praćenje rada obavještajnih službi. Umjesto da zaštiti Pukanićevu suprugu od zlostavljanja, gledala je kako je policajci odvode u ludnicu. Nije mi to baš neki dosljedni aktivizam. Ili?

Mislio si, nije ju zaštitila od zlostavljanja svih novinara koji su se okupili pred kućom?

feminizam u hrvatskoj... nažalost, zvuči kao oksimoron... pozdrav veliki :)))

Zadarski županijski sud, koji je na devet i pol godina zatvora osudio Anu Magaš za ubojstvo supruga nožem, autor je još jednog krajnje šovinističkog obrazloženja presude, koje po svojem sadržaju podsjeća na obrazloženje oslobađajuće presude Josi Mraoviću. Presudu je naknadno ukinuo Vrhovni sud, ali to ne mijenja činjenicu da je obrazloženje presude Magaševoj, blago rečeno, skandalozno. Naime, u obrazloženju se navodi da je Ana Magaš činjenicom da se u noći ubojstva u jednom klubu našla u društvu drugog muškarca "iskazala da oštećenika ne poštuje uopće, ili makar u dovoljnoj mjeri", te ga je tim činom "uvrijedila, odnosno napala njegovu čast i dostojanstvo". Spominje se i navodni dogovor supružnika Magaš da Ana smije izlaziti isključivo sa ženskim društvom, pa je tako sud reakciju Lucijana Magaša, koji je svoju suprugu nazvao "kurvom" nazvao "životnom, logičnom, čak i vrlo suzdržanom". Lucijan Magaš se potom vratio kući, a nedugo zatim u stan došla je i Ana Magaš, da bi potom je došlo do fizičkog obračuna. "Ono što je zapravo trebala učiniti, i što sama u obrani navodi, jest da na nekoliko sati izbjegne susret za suprugom, za kojeg je znala da je pod utjecajem alkohola, baš kao što je to i sama bila. Sasvim je, dakle, životno i logično da je optuženica upornim lupanjem po vratima, zvonjenjem, kao i pozivanjem mobitelom i dalje provocirala oštećenika, tražeći zapravo sukob, koji je u danoj situaciji bio sasvim izvjestan." - stoji u obrazloženju sudskog vijeća kojeg potpisuje Branimir Zorica. Tada je Lucijan Magaš fizički napao svoju suprugu, ali i takvo ponašanje sudsko vijeće je ocijenilo "razumljivim", jer ga je, eto, Ana Magaš "iskazanom upornošću da uđe u stan dodatno isprovocirala". Iako je Magaš u alkoholiziranom stanju pokušao zadaviti svoju suprugu, sudski vještak je ustvrdio da se tu nije radilo o gušenju, nego o "hvatanju za vrat". U obrazloženju presude stoji kako je optužena bila "provokator koji se bio dužan maknuti, ukloniti se, ograničiti se na defanzivnu obranu ili čak pretrpjeti lakše tjelesne ozljede". "Biser za kraj" je podatak da je sudsko vijeće Ani Magaš kao otegotnu okolnost uzelo činjenicu da ima dijete, kojemu je Magaš, braneći se od pijanog supruga koji ju je pokušao zadaviti, "prekinula normalno djetinjstvo". Naravno da 10,000 kuna koje je Glavaš dobio jer su mu se "obični ljudi" usudili reći istinu, odnosno devet i pol godina zatvora koje je dobila Ana Magaš jer je, eto, isprovocirala pijanog supruga te ga ubila u samoobrani kad ju je ovaj pokušao zadaviti, nemaju ama baš nikakve veze s činjenicom da su i Glavaš i obitelj Lucijana Magaša izuzetno utjecajni u svom kraju. Hrvatska je zapravo zemlja s najsređenijim pravosudnim sustavom na svijetu, a naši suci su uzor poštenja i objektivnosti. Možda se suci koji potpisuju ovakva obrazloženja rukuju na neobičan način, ali to je zasigurno jedina stvar koju im možemo zamjeriti.sramotno,zar,ne?:))

ovo je zastrasujuće,sve te brojke!! BRRRR!

Nakon crne_orhideje ja sam bez teksta! Pozdrav

ej a to je ona što je ubila muža? -pa i neka je,kad je glupav... A koja ti je sljedeća tema?

Presuda je jedna stvar. Možda bi trebalo malo posjetiti dom toga suca koji je napisao takvo obrazloženje i provjeriti kako se ponaša prema svojim ukućanima. Ipak, bila ona kažnjena ili oslobođena, zauvijek će imati taj osjećaj da je ubila čovjeka. A to joj u životu nije trebalo. I ne želim tu reći da je trebala na vrijeme reagirati, maknuti ga od sebe prije nego što se dovela u takvo stanje. Možda je i pokušala, ali nije dobila podršku institucija. To je otprilike ono što bi osobe koje se bore za ženska prava trebale raditi. Zapravo, trebale bi se boriti za prava svakog čovjeka, nadgledati institucije da li rade svoj posao kako treba i educirati ljude tako da znaju da nisu sami kad im je teško, da se imaju kome obratiti. Ono što ljudima smeta je da često imaju osjeća da ni tim ljudima nije važna sudbina malog čovjeka.

jednom je crnogorski pjesnik rekao...zlo ciniti od zla braneci se,tu grijeha nema nikakvoga...ne znam sto reci,mislim da pravosudje treba rekonstruisati...

žeky:hvala na komentarima i drago mi je čuti i vaše mišljenje o ovom slučaju... to je jedna ozbiljna situacija o kojoj bi se moglo raspravljati satima tako da je teško u jedan komentar napisati sve što mislim ili što vi mislite. pravosuđe ne valja,stvarno zakaže pogotovo ako imaš prezime koje ti otvara sva vrata i dolaziš iz imućne obitelji.prezime je danas u Hrvatskoj jako bitno a još dokaza možete pronaći u svim novinama kada spominju kako jedan momak sa bijesnim autom ubije curu i izvuče se..tata mu je faca... toga danas ima previše.a btw nije lako biti feministica u Hrvatskoj jer si odmah etiketiran/a kao lezbača koja mrzi muškarce, muškobanjasta ili fali joj seksa...ne znam za vas al ja sam se susretala sa tim.niti sam lezba niti mrzim muškarce(dapače:-)) niti sam muškobanjasta a opet sam FEMINISTICA.proud to say..pozdrav: neko zaljubljen,natuknica,black narval,crna orhideja,no medij,deelite,uzorita,tricia,no serendipity...

Najviše me "ubola" u oko brojka od 25000 silovanih žena. Užas. Ne mogu govoriti o samom činu, jer to znaju samo one koje su to doživjele. Ali, ako se iz takvog odnosa rodi dijete...

U jbt,to su neke dobre informacije!!!

Ajme koji brojevi, da se smrzneš :(

Žene drage, zadatak nam je vratiti osobnu moć u odnosima, a muškarce naučiti da se ne moraju osjećati manje "muškim" i vrijednim ako smo mi (jednako ili više) uspješne od njih. Hvala Bogu na mom dragom, on je veći feminist nego ja sama :) razumije duboko ženski rod. blog ti je supar, samo hrabro dalje! pusa*

:)

Statistika je prestrašna..:((((.... Svaka čast za post, bravo..:)))

Feminizam se u Hrvatskoj u katoličkim pogledima kritizira jer Crkva smatra da se on svodi samo na borbu za pobačaj ili na komunističko ideološko sredstvo protiv obitelji i Crkve. Od 1991.-1999. Crkva feminizam prikazuje negativno i smatra da bi se feminizam trebao okrenuti ka borbi protiv pobačaja i vraćanju tradicionalne uloge žene. Na feminizam se osvrnuo i pok.Papa Ivan Pavao II. On je rekao da muškarac i žena trebaju biti pomoć jednom drugom i trebaju se nadopunjavati , on tako prikazuje teoriju komplementarnosti. Islam(religija s jako velikim brojem sljedbenika) se osvrće na feminizam. U davnoj prošlosti islam je doslovno gledao na žene kao imovinu pa tako i u Kur‘anu piše:“ muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje“.(Sura en­-Nisa,dio 34.ajeta,Korkutov prijevod). Smatra se da je danas položaj žena u muslimanskim zemljama poboljšan ali još nije dosegao onu ravnopravnost spolova koju treba doseći.

Čitajući Rujaninu knjigu „Opsjednuta“ naišla sam na jednu priču koju morate pročitati. Matricid se zove. Tema je jedna muslimanska obitelj u Turskoj. Baš je potresna. A na radiju sam čula kako je u jednoj afričkoj muslimanskoj zemlji muž od žene zatražio razvod zato što je ona sama gledala televizijsku emisiji u kojoj je voditelj bio muškarac i taj muškarac sam je vodio emisiju. Inače,  malo stroži ogranak islama zabranjaju ženi da se pojavljuje sama sa muškarcem negdje, samo ako taj muškarac nije iz njene obitelji..hm..bez obzira što je to televizija činjenica da je njegova žena bila sama u sobi s muškarcem...pa dođe vam da se zapitate... što ja smatram od religiji bi u jednom od sljedećih postova uširoko opisala, mada vjerujem u Boga,sve je to jako komplicirano. Uglavnom sama činjenica da je Vatikan najbogatija zemlja a dok ostale zemlje poput Etiopije nemaju kg kruha u dva miseca ...pogađa..bez obzira na moju rimokatoličku vjeru. Saznanje da žena nigdje nije u crkvenoj hijerarhiji..pogađa... mnogobrojni svećenici dvostrukog morala sa mnogo ljubavnica,a ispovjedam njima svoje seksualne grijehe dok oni mi „opraštaju“ to..pogađa....raširena i skrivena pedofilija u Crkvi..pogađa...afera hrvatskog Caritasa gdje je kuhar silovao retardiranu djecu..pogađa...bez obzira na moju rimokatoličku vjeru..jer vjera je neopipljiva i nevidljiva, a svećenici su ljudi vidljivi i griješe kao i svi...ali iapk...dvostruki moral...pogađa...do sljedećeg puta.-..pussa

Pa da, pogađa. Čak bih rekla, ako si vjernik, boli. Drugi ljudi se mogu ljutiti, ali normalnog vjernika ne može nego boljeti. Ipak, ako mi ne želimo biti licemjeri, moramo moći prihvaćati ljude koji neke stvari jednostavno ne razumiju i ne znaju se nositi s njima. :)

Točno, pogađa. ALI borba protiv svih njih je nemoguća i iscrpljujuća. Vjera je jedno, a crkva drugo. Rzgovor direktni s Bogom je ono što je u intimi svakoga i jedino istinsko i pravo. Ostalo stvarno u današnje vrijeme, napretka tehnologije, puta na mjesec ...ništa drugo neko tužno.

Ma crkva se hitno mora modernizirati! Dolaze mlade generacije koje su mnogo informiranije i obrazovanije od onih iz prošlih vremena! Ta tko će ih uskoro shvatiti ozbiljno. Ja vjerujem da će Bog to već nekako urediti, zna on to!

moram priznati da sam se od Crkve potpuno duhovno odvojila. vjerujem u Boga, u ono nešto, ali ne vjerujem da bi On diskriminirao (a pogledavši današnju Crkvu, oni se svi na Boga pozivaju i uvijek su se pozivali, u svrhu svog probitkaili nečijeg nazadka (npr. križarski ratovi))... pišeš o jako zanimljivim i diskutabilnim temama... tako i treba. pozdrav :))))

U feminizmu ničeg negativnog nema - u odnosu pojedinca prema feminizmu, zrcali se i odnos pojedinca prema ženi/ženama. Pa čak i žene same nisu feministički osvještene, te i same posjeduju brojne predrasude u tom smislu. Ali najviše bi se muškarci trebali angažirati na omogućavanju slobodnog plasiranja feminističkih problema, jer oni u tom smislu uglavnom i predstavljaju ponajveći problem. Sve su monoteističke religije ionako mačistički vjerski sustavi, te stoga i predstavljaju temeljnu zapreku afirmaciji ženskih prava, s obzirom da ograničavanje ženskih prava opravdavaju (kvazi)vjerskim razlozima. Žene u tome često sudjeluju, što je gotovo neobjašnjivo, ali siguran sam da feminizam i na to posjeduje barem teoretski odgovor, ako već ne adekvatan aktivistički. Čak se i ona Sanja Sarnavka mlako postavila kad je u jednoj televizijskoj emisiji s biskupom Bogovićem sudjelovala, ukoliko se ženske aktivistkinje neće oštrije, argumentiranije, nepokolebljivo, čvrsto i bez snishodljivog obaziranja na autoritete postavljati u tom smislu, pravilno se određivati prema institucionalnoj religiji i agresivnije prema toj instituciji nastupati s postavljanjem svojih zahtjeva glede ženskih prava - a tko to tada za njih hoće raditi? Pozdravlja Te puno NoMedij

ei...no medij je lijepo to složio...aha...kiss :)

žeky:hvala na komentarima..natuknici koja je uvijek tu,ptici selici,uzorita (slažem se),lanna,true serendipity,a posebno no medij zato što mi je drago kad muškarac ne razmišlja primitivno i kad shvaća da feminizam nije borba da svi muškarci nestanu sa lica zemlje nego za nešto sasvim drugo..pozdrav od mene

@žeky, moram ti čestitati! Ovo postaje super blog.

Teško je nešto novo dodati nakon No medija. Potpisujem u potpunosti njegov stav i dodajem samo da je brojnost feministkinja proporcionalna muškarcima koji podržavaju feminizam. Mislim da je odnos muškarac koji se drže nekog patrijarhalnog načina razmišljanja jednak broju žena koje to podržavaju i same se ponašaju s tim u skladu. Ako njima odgovara tko smo mi da ih u tome spriječavamo? I baš mi nikako ne ide u glavu vječna dilema, kako vjernici mogu razdvajati crkvu od religije kada je crkva vjerski bastion. Crkva je ta koja ustoličuje jednu ideologiju i ikonografiju koja upravlja životima milijuna zavedenih ljudi. Kako si i sama rekla, ideš u crkvu ispovjediti se nekome tko će iza toga otići nekamo i počiniti grijeh zbog kojeg si se ti njemu ispovjedila. Svjesno i namjerno. Nije li to i više nego licemjerno? Ako boli, zašto to onda činite? Meni je nerazumljivo da činiš nešto što te smeta, da vjeruješ u nešto što potkopava tvoja uvjerenja. ne možeš li jednostavno biti osoba sa svojim stavovima. Dostojanstvenima, moralnima, pravednima, bez utjecaja ili vodstva neke religije? religiju koju slijediš vjerojatno si preuzela od svojih roditelja. Iz razloga što je tvoje rođenje teritorijalno određeno. Što da si rođena negdje drugdje? Bi li tada vjerovala u Alaha? Bi li tada Islam bio jedino u što vjeruješ. Bi li ti tada bilo normalno da u prostoriji s tobom ne smije biti ni jedan strani muškarac? Crkva nam oduzima slobodu. Slobodu razmišljanja, slobodu življenja, slobodu djelovanja. Ograničava naš intelekt i naše potencijale. Ne govorim o načelima koja se spominju u nekim zapovjedima. Ali, ne možeš li biti kompletna i potpuna osoba, koja zna da je laž, krađa, pohlepnost, itd. nešto što valja izbjegavati i što nam truje dušu? Ne možemo li vjerovati u sebe i svoje moći? Preuzeti svoju odgovornost koju predajemo nekome.

A ne, ne, ne možeš zbog pojedinaca koji rade gluposti reći "Svi su svećenici, biskupi itd. takvi." Ono što boli su različiti pokušaji zataškavanja i prikrivanja iako je Isus rekao "Govorite istinu jer istina će vas osloboditi." Problem je u nesnalaženju, ne u hijerarhiji. :p Općenita je pojava u životu da se ljudi koji rade nered ističu, a one koji žive pošteno ne primjećujemo. Ali to ne znači da ne postoje! Odgoj sigurno ima veliku ulogu, ali u jednom trenutku čovjek počne polaziti od sebe, a ne od roditelja ili okoline.

Na žalost na slici nije Dalmacija Žeky! Pozdrav, daj ponovno neki dobar post, vidiš kako te čitaju.

bay!

Prva stvar koju ću napisati je zahvala za komentareJ . hvala vam, a druga stvar je nastavak o feminizmu. Marksistički feminizam ima svoj podskup -suvremeni marksistički feminizam. Razlika između suvremenog marksističkog i samo marksističkog feminizma se nalazi u tome što suvremeni marks. ugrađuju odnose rodova unutar strukture suvremenog kapitalističkog klasnog sistema. Možda će biti jasnije ako objasnim ovako: žene bitno različitog klasnog sustava imaju manje zajedničkih životnih iskustava negoli žene nekog drugog klasnog porijekla s muškarcima njihove klase. Na primjer, radnice više klase, bogate žene, suprostavljene su siromašnoj ženi o kojoj brine država, no one opet dijele slična iskustva s bogatim muškarcima-pripadnicima više klase. Marksisitički feministi priznaju da se unutar bilo koje klase žene nalaze u manje povoljnijem položaju nego muškarci. Uzroci te nejednakosti leže u organizaciji samog kapitalizma. Žene su u nejednakom položaju prema muškarcima zbog djelovanja klasnog ugnjetavanja čemu pridonose nejednakosti u vlasništvu.. revolucija radničke klase će ujediniti muškarca i ženu i oslobodit će društvo od klasne eksploatacije-nejednakosti rodova. R radikalni feminizam-polazi iz temeljnog pozitvnog vrednovanja žena i dubokog žaljenja i bijesa zbog spoznaje o njihovoj ugnjetenosti. Radikalni feministi smatraju da je cijelo društvo obilježeno ugnjetavanjem. U društvima je moguće uočiti sistem dominacije i submisivnosti,a najfundamentalnija struktura ugnjetavanja je sistem patrijarhata. Radikalni feministi smatraju da je patrijarhat nedovoljno uočen. Središte te analize jest slika patrijarhalnosti kao nasilja koje protiv žena upotrebljavaju muškarci u ljudskim organizacijama. Nasilje može biti prikriveno u standardima mode, tiranskim  idealima majčinstva, djevičansvta, u seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu kao i u potplaćenom radu. Otvorena fizička okrutnost-nasilje- u srcu je patrijarhalnosti: silovanje, seksualno zlostavljanje supruge, incest, seksualna zloupotreba djece, sve to se može povezati sa međukulturnim običajem spaljivanja vještica, kamenovanja priležnica, ubijanja ženske novorođenčadi, divljačke prakse odstranjivanja klitorisa....radikalni feministi smatraju da rušenje patrijarhata mora započeti s ponovnim buđenjem ženske svijesti,kada će svaka žena prepoznati svoju vlastitu vrijednost i snagu. Žene moraju raditi zajedno na tome da uspostave sestrinstvo povjerenja, podršku i zajedničku obranu. ® socijalistički feminizam- tri osnovna cilja upravljaju socijalističkim feminizmom:teoretska sinteza,kombinacija  teorijske širine i preciznosti, i eksplicitna i adekvatna metoda socijalne analize i promjene.  Socijalistički feministi teže povezati ono što smatraju najvažnijim-marksizam i radikalnu feminističku misao. Često korišten pojam kojim ovi teoretičari opisuju sistem što ga pručavaju jest socijalistički patrijarhat i dominacija. Socijalistički feministi idu dalje i od marksizma i govore mnogo šire o uvjetima koji stvaraju i podržavaju ljudski rod.

Postoje kritike na ovu teoriju feminizma,a jedna od njih tvrdi da veći dio ove feminističke teorije reflektira zapravo iskustvo bijelaca srednje klase.  Do sljedećeg posta p.s.ako vam je dosadno sorry nema ih još puno:-( pusa

Zapravo je problem u tome što je svaki od tih pokreta agresivan i pokušava nešto uništiti. S jedne strane se bori za prava i dobrobit žena, što je u redu, a s druge strane tim istim ženama pokušava nametnuti svoj vlastiti model života i ne pita ih što one stvarno žele. Kada bi feminizmi uistinu shvaćali žene kao ravnopravna bića muškarcima, onda bi dovoljno bilo boriti se za LJUDSKA prava i jednih i drugih i svima bi bilo dobro. Ja se trenutno osjećam najviše ugnjetavana kad želim kupiti cipele. Najprije moram proći kroz nekoliko dućana dok nađem onaj koji ima išta moje veličine, a kamoli da odabirem model koji mi se sviđa pa pitam imate li broj 42. Kad bih ja osnivala feministički pokret, sve bi tvornice cipela morale sve ženske modele proizvoditi barem do broja 44. :)

Oplakana kišom evo stigla na kavu kod tebe, kako nema ih još puno!? Molim te osiguraj još, postoji pregršt definicija na temu žena, a ti to tako dobro prenosiš!

E, da, i ne bih pri tom zabranila cipele manje od broja 38. :)

to sve što si nabrojala da se čini ženama je jednostavno odvratno, uznemirujuće i nije nikada trebalo ni postojati! neke se stvari jednostavno moraju promijeniti, patrijarhat se treba srušiti, ali ne na korist matrijarhata, već u cilju uvođenja istinske ravnopravnosti (ako je to ikako moguće)... ne treba se spuštati na njihovu razinu (hmmm ovdje pod njihovu ne mislim na sve muške, naravno... :)) veliki pozdrav :)))

:) ja glasam za matrijarhat :))) pozdrav

ei...hm...jako zanimljivo...kiss :)

a dokle češ o feminizmu!? Ajd malo o erotizmu...

S obzirom da u svakom muškarcu postoji i feminina crta, za oslobođenje te kvalitete osobnosti također treba feministički instrumentarij.

aaaaaa koliko toga o feminizmu! dobro je da se bar netko sjetio toga!

Draga moja... ne ljutim se ja što pišeš blog, nego da bi pomislila da bih se ja ljutila... Ma, ne, zakon je, iako vidjeh ovo o feminizmu, pa mi semalo ne da čitat, jer sve to imamo u krvi. A damn, zašzo nisi na blog.hr - u onda bih ti mogla ostabljat kul komentare, a ne ovako anonimne... Pusa draga. blog.hr je bolji

Istina ono za cipele. Samo što je isto i u butižicama za odjeću. Evo neki dan u KIng Crossu kupujem majicu. Izbor prekrasan. Butik do butika, a za mene koja sam prije poroda bila 38 sada negdje 40 (majca - hlače druga stvar) malo izbora. Pozdrav , treba malo i feminizma.

Očekujem novi post!

Ha ha, baš ste me bili nasmijali kad ste rekli da ne shvaćate o čemu pričam,parole, parole..he heJ za vas koji ne razumijete pišem o jednom društvenom pokretu sa stajališta sociologa i povjesničara (ne diplomiranog, laik ali cura koja zna o čemu govori) ... uglavnom smatram da iako je blog javni dnevnik ,da malo pišem i o nečemu što nije vezano za ljubav, muško ženske odnose itd.. ono ako niste sigurni u svoje znanje, a zanima vas nešto o feminizmu da pročitate i ostavite komentar svog mišljenja. Ako nije zanimljivo vama nema veze. To je moja životna filozofija i ne želim je vama nametat al ipak da ne budete primitivni i kad neko spomene feminizam da okrećete očima... ipak neke stvari kao opću kulturu je dobro imat/znat. Kroz 3,4 posta sam vam htjela nešto ukratko napisat o feminizmu. Sad ćemo malo o vrstama feminizma.

Postoji 1) Liberalni feminizam-moj najdraži. On je najprošireniji u Americi, predstavlja program o ravnopravnosti muškaraca i žena, jednake obveze za oba roditelja,. Taj program je kao dokument  ugrađen u NOW-National Organization for Women-jedna od najmoćnijih ženskih organizacija. On se zalaže za ravnopravnost ali i za mnogobrojne druge liberalne stvari. On se posebno usmjerava na seksizam kao ideologiju sličnu rasizmu. Posebno spominje i brak,tj.njegovu kritiku. Liberalni feministi predlažu promjene u obitelji i školi , jednake ekonomske mogućnosti...2) marksistički feminizam je malo teže objasniti preko posta i onima koji ne znaju ko su Marx i Engels ali ukratko marksistički feminizam se oslanja na marksizam i feministički socijalni protest. Spominje obitelj kao jednu od postavki  gdje ona ima ulogu patrilinearnosti, patrijarhalnosti i monogamnosti s obzirom da udana žena ima seksualne odnose samo sa svojim suprugom, a dvostruki standardi dopuštaju muškarcu daleko veću seksualnu slobodu...      to be continued ;-)

Dobro ti jutro, meni su muškarci kao kisik. No ponekad je stvarno potrebno staviti gas masku! Šteta što nemaš više posjetitelja, bilo bi zanimljivo navečer čitati komentare! Od sada pratim pozorno tvoj blog i prikupljam informacije!

Neosporna je činjenica da trenutno jedinstvenoga feminističkog pokreta doista nema. Tomu, dakako, ide u prilog prije svega ova činjenica različitosti koja, čini se, nikako da objedini feminizme i pokrene ih kao jedno. Čini se kao da upravo naglašavanje pojedinačnog problema (lezbijska prava, ne-bijele žene, klasna prava komunističkog feminizma, priroda ekofeminizma...) stvara neku vrstu ako ne kategorijalne, onda top-prioritetne stege unutar opsega neke varijacije feminizma koja zbog svoje izuzimajuće naravi u temelju onemogućava povezivanje feminizama u jedinstveni pokret. žena je polazišna pozicija svakog feminizma (ako već govorimo o feminizmu u svojim množinama) no ne i cilj. Feminizam teži dokidanju sistema u korist čovjeka uoće, ne isključivo žene i njezine pozicije; metoda feminizma se ne sastoji u zadatku zamjene uloge žene na mjesto muškarca, stvar je ipak nešto složenije naravi.ovo mi je postalo sve zanimljivije.s nestrpljenjem čekam idući post!čitamo se:))

feminizam? -sve bi ja žene u kuhinju i ljepljivu traku preko usta...

Ma da, kao što rekoh, ja sam za matrijarhat, a ne feminizam. Zašto bi se žena spuštala na razinu muškarca? ;)

hmmm da... svi znamo da je prije ledenog doba bio MATRIJARHAT... očito je da se topljenjem leda otopilo još štošta... pozdrav :)))

hvala na komentarima-*uzorita ja ti komentiram samo one ljude koji mene komentiraju zato što sam sigurna da sam tako zanimljiva ljudima koji stvarno čitaju moj blog:-)*BLACK NARVAL HA HA...*crna orhideja slažem se sa tvojim komentarom*natuknica-ne smatram da je feminizam spuštanje na razinu muškarca *true serendipity he he zanimljiv komentar

koliko postova o feminizmu, a dobro je bar smo nešto naučili!